Predvještine čitanja i pisanja
Iako su čitanje i pisanje vještine koje dijete uči u školskoj dobi, da bi ono moglo nesmetano učiti i usvajati određena znanja potrebno je prije polaska u školu, točnije u predškolskoj dobi imati usvojene predvještine čitanja i pisanja, tj. predčitačke vještine (uredan govorno-jezični razvoj, razvijena fonološka svjesnost, veza fonem-grafem) koje su preduvjet za kasniji razvoj čitalačkih vještina. Temelji za nesmetano usvajanje predvještina čitanja i pisanja podrazumijevaju uredan govorno-jezični razvoj, uredan razvoj pažnje, pamćenja, koncentracije, te auditivne i vizualne percepcije, važne za učenje čitanja i pisanja. Na osnovi razvijenosti predčitalačkih vještina u određenoj dobi mogu se prepoznati djeca koja bi kasnije mogla imati poteškoće u usvajanju čitanju i pisanju.
Jedan od takvih pokazatelja kod djece su i poteškoće pri praćenju i pamćenju riječi koje se međusobno slažu odnosno rimuju. Ako dijete teško prati i sudjeluje u igrama prepoznavanja riječi koje se slažu, odnosno rimuju, možemo kod njega očekivati poteškoće u usvajanju predvještina čitanja i pisanja.
Čitanje je vrlo složena vještina, a podrazumijeva razumijevanje pisane poruke. Temelji se na prožimanju jezično-govornih, vidnih, slušnih i spoznajnih sposobnosti i mnogih znanja. Za razumijevanje napisanog, odnosno pisane poruke dijete treba prije svega vidjeti grafem (slovo), povezati ga s fonemom (glasom), izdvojiti glasove u riječima, te ih kasnije spajati u smislene i razumljive cjeline, odnosno riječi.
Pisanje kao najsloženija vještina zahtjeva integraciju pažnje, memorije, motornih vještina, jezika i znanja.
FONOLOŠKA SVJESNOST (glasovna analiza – raščlamba i glasovna sinteza – spajanje)
Fonološka svjesnost je sposobnost rastavljanja riječi na glasove i sastavljanja glasova u riječi, povezivanje glasova (fonema) sa slovima (grafemima) i na kraju, razumijevanje napisane riječi.
Razine razvoja fonološke svjesnosti kod djeteta urednog govorno-jezičnog razvoja:
- Prepoznavanje i slaganje rime (3-4 god.)
- Prepoznavanje i segmentacija slogova (4-5 god.)
- Prepoznavanje prvog glasa u riječima (5,5 god.)
- Rastavljanje riječi na glasove i sastavljanje glasova u smislene cjeline – riječi (6 god.)
- Stvaranje veze glas – slovo (6,5 god.)
- Sposobnost stvaranja novih riječi dodavanjem, oduzimanjem ili premještanjem glasova u riječima (7 god.)
Preduvjeti za nesmetan razvoj predvještina čitanja i pisanja kod djeteta:
- Uredan govorno-jezični razvoj
- Sposobnost djeteta da razumije ono što govori, da razumije govor drugih, da razumije sadržaj priče, te da ju samo može prepričati
- Uredan izgovor svih glasova do šeste godine
- Rečenica uredne gramatičke strukture
- Lako uči pjesmice napamet
- Uočava i stvara rimu
- Lako i dobro pamti pjesmice, priče, slike i događaje
- Uredna pažnja i koncentracija
- Motorički spretno
- Interes za crtanje i pisanje
Iako većina djece lako i brzo uči čitati, prema podacima svjetskih literatura, 10% djece ima poteškoće u usvajanju vještine čitanja ili disleksiju, kao najčešći uzrok poteškoća s učenjem. Riječ disleksija dolazi od grčke riječi “dys” – slab, loš, neprimjeren i riječi “leksis” – jezik, riječ. Definicja Orton Dyslaxia Society (1996.) – Disleksija je jedna od nekoliko poteškoća u učenju. To je jezično utemeljen poremećaj konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju poteškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje obično odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade. Poteškoće u dekodiranju pojedinih riječi su neočekivane s obzirom na dob i ostale kognitivne i akademske sposobnosti; one nisu rezultat općih razvojnih ili senzoričkih teškoća.
Disleksija je sindrom koji obuhvaća niz simptoma. Očituje se u različitim teškoćama, u različitim jezičnim sastavnicama, uključujući uz teškoće čitanja i pisanja i mnogo ozbiljnije teškoće u stjecanju vještine pisanja.
Ukratko, disleksija nije bolest, nije vezana uz dob, obrazovanje niti inteligenciju. Disleksija je poremećaj čitanja i pisanja, vezana je uz teškoće usvajanja školskog gradiva jer dijete teže čita i piše, ili teže rješava matematičke zadatke (naročito zadatke s riječima). Disleksija je jedna od specifičnih poteškoća učenja i pojavljuje se u čitanju i pisanju, brojevnom i ponekad notnom zapisu.
Disgrafija je smanjena sposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenog jezika). Očituje se mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Teškoće nisu povezane s neznanjem pravopisa. Trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razovja, uredan sluh i vid, te školovanje. Iako se u mnogim slučajevima specifične poteškoće u pisanju javljaju zasebno, česti su slučajevi da se u djeteta disleksija i disgrafija javljaju istovremeno.
Diskalkulija je poremećaj matematičkih sposbnosti, a očituje se u poteškoćama razumijevanja i usvajanja matematičkih pojmova i operacija, slabom poznavanju matematičkog rječnika, rotacijama, zamjenama, dodavanju, te premještanju znamenaka u brojevima.
Simptomi u predškolskoj dobi koji mogu ukazivati na poteškoće u učenju čitanja i pisanja:
- kasno progovaranje i usporen govorno-jezični razvoj
- siromašan rječnik
- dugo zadržavanje grešaka u izgovoru glasova
- teškoće govorno-jezičnog izražavanja
- agramatizmi u govoru
- teškoće u učenju pjesmica i brojalica
- teškoće u pamćenju
- nerazvijena fonološka svjesnost i nakon 6. godine
- poteškoće zadržavanja pažnje
- nespretnost u krupnoj i finoj motorici
- nesigurnost u prostorno-vremenskim odnosima
- hiperaktivnost, impulzivnost
- nezainteresiranost za crtanje i pisanje
- nemotiviranost, te nedostatak interesa za slikovnice i čitanje
Savjeti:
Za budući razvoj predčitačkih vještina bitan je uredan govorno-jezični razvoj djeteta, u kojem temeljnu ulogu imaju roditelji. Roditelji su ti koji bi trebali svom djetetu osigurati poticajnu govornu sredinu, okružiti ga mnoštvom raznolikih životnih situacija u kojima treba što više razgovarati s djetetom, objašnjavati mu govorom, pri čemu treba upotrebljavati vrlo jasan govor – prilagođen kronološkoj dobi djeteta (bez iskrivljavanja izgovora, tepanja i sl., jednostavnijih rečeničnih sturktura). Najjednostavniji način poticanja govorno-jezičnog razvoja djeteta je pričanje priča. U počektu listanjem, pregledavanjem slika, uočavanje bitnog, čitanjem i prepričavanje slikovnica, a kasnije knjiga dijete uočava pisani tekst pretvoren u priču. Na taj način, od najranije dobi aktivnostima čitanja i prepričavanja obogaćuje se djetetov rječnik.
Korisne govorno-jezične igre koje potiču predčitačke vještine:
- prepoznavanje i imenovanje poznatih zvukova
- igre brojalicama
- opisivanje slika
- prepričavanje doživljaja
- prepričavanje priča
- traženje riječi koje se slažu, tj. rimuju (sir-žir, krava-trava, ananas-kontrabas…)
- traženje početnog glasa u riječima (v-vuk, l-lav, a-auto…)
- raščlanjivanje riječi na glasove (zub – z_u_b; noga – n_o_g_a…)
- sastavljanje glasova u riječi (u_h_o – uho; r_u_k_a – ruka…)
Za razvoj vještine pisanja važno je poticati razvoj grafomotorne vještine. Neka dijete crta (paziti na hvat, tj. držanje olovke) modelira plastelin ili glinu, niže sitne kuglice na konac ili razne vezice, slaže puzzle, provlači različite vrste i oblike kockica kroz određene otvore…jer između ostalog, razvojem fine motorike dijete se priprema za zahtjevnije pokrete pisanja.
Predmatematičke vještine
Tijekom predškolskog perioda života dijete stječe mnoga znanja koja će mu biti potrebna za razumijevanje matematike. Ta djetetova znanja, iskustva i misaone operacije nazivamo predmatematičkim vještinama.
Dijete uči o:
- odnosima u prostoru (unutra-vani, gore-dolje, ispod-iznad)
- odnosima predmeta (veće-manje, lako-teško)
- svojstvima predmeta (crven-plav, tvrd-mekan, topao-hladan)
- količini (jesu li dvije skupine jednake, ili je jedna skupina veća ili manja za jedan)
Sva ta znanja dijete stječe krečući se prostorom, baratajući predmetima, okrečući ih, uspoređujući ih, uspoređujući njihova svojstva baratanjem, okretanjem, diranjem….
Predmatematičke vještine moraju biti usvojene prije polaska u školu, a omogućuju djetetu razumijevanje broja, kako bi nesmetano moglo usvajati matematiku.
Dijete razlikuje tri različita pojma broja:
- broj kao količnu
- brojevnu riječ (zna brojiti do deset)
- broj kao grafički zapis, simbol kojim označavamo količinu, brojku
Dijete prvo mahanički pamti redoslijed brojevnih riječi, zatim povezuje svaku brojevnu riječ s količinom (počevši s količinama do četiri), te na kraju predškolskog razdoblja počinje povezivati brojevnu riječ i količinu s pripadajućim brojkom.
