razvoj jezika i govora

Razvoj jezika i govora od rođenja do sedme godine

U promatranju napredovanja djeteta razvoj govora ima izuzetno veliko značenje, jer je govor do danas, bio i ostao osnovni način komunikacije među ljudima. Govor ima neprocijenjivu ulogu u svakodnevnom životu, odgoju, obrazovanju, te kasnije u profesionalnom djelovanju. Da bi se on pravilno razvijao tj. da bi dijete njime ovladalo moraju biti ispunjeni neki osnovni biološki, sociološki i psihološki uvjeti (npr. dobro zdravlje, uredno razvijeni govorni organi, uredan sluh, uredan intelektualni razvoj, potpuna, tj. funkcionalna i pedagoški stimulativna obitelj, te sredina bogata mnoštvom raznolikih, između ostalog i govorno-jezičnih poticaja…)

Najintenzivniji razvoj govora i jezika obuhvaća prve tri godine života i odvija se po predvidivim fazama. Dijete prolazi faze od prvog krika, glasanja, do voljnog sudjelovanja u razgovoru u kojem izražava svoje misli, osjećaje, stavove i potrebe. Predgovorno razdoblje počinje rođenjem i traje do 9. mjeseca života djeteta. Nakon njega, slijedi govorno razdoblje, koje obilježava pojava prve riječi sa značenjem od 9. do 15. mjeseca, pa razdoblje pojave prvih rečenica od 18. do 24. mjeseca, te razdoblje naglog širenja rječnika i usvajanja gramatičnosti od 24. do 36. mjeseca.

U prvim mjesecima života svakog djeteta iznimno su važni govorno-jezični poticaji. Odmah nakon rođenja dijete se vokalno sporazumijeva s okolinom. Plač je prvo vokalno izražavanje neugodnih osjećaja djeteta, čije značenje najbolje razumije majka, kojoj ono poručuje da je gladno, žedno, uznemireno, da ga nešto boli ili mu smeta. Na taj način dijete obavještava majku o svojim stanjima, potrebama, te već u najranijoj fazi komunicira s njom. Igrajući se svojim govornim organima, ono počinje stvarati mnoštvo različitih glasova. Ta vokalna igra slična je kod svih beba, bez obzira na jezično okruženje i u toj se dobi ne razlikuje čujuće od gluhog djeteta. Nakon 6. mjeseca dijete urednog sluha počinje namjerno i osmišljeno proizvoditi glasove materinskog jezika (dok kod slušno oštećene djece ovakva produkcija glasova izostaje).

Slušanjem glasova iz okoline dijete počinje razlikovati ugodne i neugodne, poznate i nepoznate zvukove i glasove, te reagira na njih. Daljnjim rastom i razvojem stječe sposobnost imitacije glasova, slogova, te izgovaranja prvih riječi. Vrlo brzo uči da riječi predstavljaju objekte, akcije i mišljenja. Rječnik brzo raste i usvajaju se jezična pravila: sintaksa, morfologija, pragmatika. Baza materinskog jezika usvojena je u dobi s tri godine. Time je usvojen određen fond riječi, a dijete može kombinirati riječi u rečenice prema sintaktičnim i morfološkim pravilima. Pravilan izgovor svih glasova trebao bi biti u potpunosti usvojen do pet i pol godina.

Polaskom u školu, gdje dijete uči čitati i pisati, te formalno uči jezik, nastavlja se usvajanje jezika koji se uči i razvija cijeli život. Obično to usvajanje ide lako, s ugodom i bez napora. No, ako to nije tako, govorimo o različitim odstupanjima u razvoju jezika, od blažih (kada se blažom stimulacijom uspješno djeluje na razvoj govora i jezika kod djeteta) do težih (koji zahtjevaju ciljane vježbe za korekciju nastalih poremećaja).

Da bi dijete naučilo govoriti i ovladalo materinskim jezikom, ne trebaju mu posebni poticaji ili upute. Ponekad to može imati i suprotan efekt u smislu dosađivanja ili odvraćanja djeteta od jezika. Djetetov jezik potrebno je oblikovati razgovorom, pravilnim riječima (“jasan” izgovor, bez iskrivljavanja) i rečenicama (prilagođenim djetetovoj dobi) koje se odnose na ono čime se upravo bavi.

Roditelji potiču razvoj slušanja, razumijevanje jezika i govornu produkciju kroz interakciju sa svojim djetetom. Vrlo kompetentno potiču razvoj svih aspekata komunikacije svog djeteta s puno ljubavi i s dobrim namjerama, iako najčešće bez puno stručnosti i razumijevanja svojih postupaka.

Tijek razvoja govora i jezika vrlo je važan pokazatelj ukupnog djetetova razvoja, no njega mogu narušiti razni rizični faktori kao što su npr. rizična trudnoća,  prijevremeni porod i rođenje, niska porođajna težina, oštećenje sluha, moždana krvarenja, zanemarivanje djeteta ili pedagoška zapuštenost, psihičko ili fizičko zlostavljanje djeteta i sl. koji mogu biti rizični za uredan govorno-jezični razvoj.

Iako često ima slučajeva negiranja problema i poteškoća, u smislu tješenja da će maturacijom to dijete prerasti, vrlo često su upravo roditelji baš ti koji traže stučnu pomoć logopeda, budući da oni prvi primjete, uspoređujući govor svoga djeteta s govorom vršnjaka, da im dijete kasni u razvoju i usvajanju govora i jezika. Rano otkrivanje i prepoznavanje odstupanja, te rana prevencija i intervencija u vidu pojačane stimulacije razvoja govora i ciljanih vježbi spriječit će nastanak ozbiljnih poremećaja koji bi se negativno mogli odraziti na cjelokupni djetetov razvoj.

Ovaj kalendar govorno-jezičnog razvoja nije dijagnostičko sredstvo, nego poticaj na promišljanje o očekivanom govorno-jezičnom razvoju, te eventualnoj potrebi traženja stručne pomoći.

Kalendar govorno-jezičnog razvoja