Hinko Freund

U povijesti hrvatske logopedije nezaobilazan je Hinko Freund (1896-1983) kojega možemo smatrati začetnikom moderne hrvatske logopedije. Rodom iz Vukovara, ovaj je logoped, fonijatar i neuropsihijatar još ’30-ih godina 20. st. postavio znanstvene temelje hrvatske logopedije i dao smjernice za organizaciju logopedskog rada u nas. Radio je na Otorinolaringološkoj klinici u Zagrebu, Državnoj srednjoškolskoj poliklinici, Gradskom školskom ambulatoriju te u vlastitoj liječničkoj ordinaciji, gdje je kao specijalist za mane govora i glasa i postao izuzetan praktičar. Početkom Drugog svjetskog rata 1940. godine, Freund napušta Hrvatsku i odlazi u Ameriku, gdje svoju znanstvenu djelatnost nastavlja u suradnji s najvećim imenima američkog logopedskog kruga.

Objavio je niz znanstvenih i stručnih radova te postao poznat u Americi i svijetu.

Freundova definicija logopedije iz 1932. godine može se smatrati jednom od najboljih i najcjelovitijih pa ju i danas možemo smatrati gotovo u potpunosti prihvatljivom:”Logopedija je specijalna medicinska disciplina, te se ne da svrstati ni pod koju od drugih poznatih struka, niti se može smatrati privjeskom jedne struke, iako sa mnogima od njih graniči. Ona se služi i psihološkim, i neurološkim, i laringološkim, i pedijatrijski, i fonetskim i specifično logopedskim metodama istraživanja i liječenja, no kraj svega toga čuva svoju osebujnost, koja leži u jedinstvenosti objekta: u svestranom znanstveno-medicinskom proučavanju patologije govora’6′. Znajući da je današnja logopedija izišla iz medicine te postala samostalna znanost (svuda u svijetu) i izuzmemo li iz Freundove definicije riječ‘medicinska”, ostaje nam gotovo čista definicija današnje logopedije.

izvor: dr. Hinko Freund (1932): O važnosti logopedije u okviru zdravstvene pedagogije. Predavanje na osnivačkoj skupštini Udruženja, prosinac 1932. god. u Zagrebu; tiskano 1933. god. u: Pedagoška biblioteka ”Glas nedužnih”