Logopedi su stručnjaci koji rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju te terapiji poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno-laringealnih funkcija u osoba svih dobnih skupina u skladu s propisima i programima koje navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Europska asocijacija logopeda (ESLA) te Američka asocijacija logopeda (ASHA).
Osim kliničkim djelovanjem logopedi se bave temeljnim i primijenjenim znanstvenim istraživanjima u navedenim područjima za što ih osposobljava poslijediplomski sveučilišni doktorski studij u Republici Hrvatskoj.
Logopedska djelatnost uključuje:
• prevenciju, probir, otkrivanje, procjenu, dijagnostiku i rehabilitaciju (terapiju):
– poremećaja predverbalne, verbalne i neverbalne komunikacije, jezika (usmenog i pisanog, jednojezičnih i dvojezičnih govornika), govora i glasa nastalih uslijed različitih uzroka,
– poremećaja oralno-laringealnih funkcija (hranjenja i gutanja) i srodnih poremećaja,
– poremećaja verbalne i/ili neverbalne komunikacije u osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju (intelektualnim teškoćama, cerebralnom paralizom i kroničnim bolestima, sljepoćom i slabovidnošću, oštećenjem sluha, poremećajima iz spektra autizma, emocionalnim teškoćama)
• pružanje usluga funkcionalne dijagnostike slušanja, rehabilitacije slušanja/ jezika/govora te pružanje savjetodavnih usluga osobama oštećena sluha i njihovim obiteljima,
• procjenu složenih komunikacijskih potreba te odabir metoda potpomognute komunikacije i primjerenih oblika asistivne tehnologije
• usvajanje potpomognute komunikacije i uporabe asistivne tehnologije
• procjenu, odabir i razvoj podupirućih i alternativnih komunikacijskih sustava te omogućavanje usvajanja uporabe
• davanje prijedloga vezanih uz individualizaciju nastavnog procesa djece s poremećajima u području komunikacije, jezika, govora i slušanja.
Navedena je djelatnost usmjerena na otkrivanje i otklanjanje svih spomenutih poremećaja, a ostvaruje se kroz postupke prevencije, dijagnostike, terapije i protetike, kao i savjetodavnoga rada i edukacije.
Logopedska djelatnost obavlja se u:
• sustavu zdravstva:
– otorinolaringološkim, pedijatrijskim, neonatološkim, neurološkim i neurokirurškim odjelima i klinikama, jedinicama intenzivnog liječenja, psihijatrijskim, fizijatrijskim, gastroenterološkim odjelima/klinikama, poliklinikama, bolnicama i domovima zdravlja
– ustanovama za mentalno zdravlje i savjetovalištima
– gerijatrijskim ustanovama
– centrima za medicinsku rehabilitaciju
• sustavu socijalne skrbi:
– centrima i ustanovama za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, kao primjerice:
– ustanovama za rehabilitaciju osoba s cerebralnom paralizom i intelektualnim teškoćama, višestrukim oštećenjima, oštećenjima vida, oštećenjima sluha i dr.
– ustanovama za poremećaje iz spektra autizma i dr.
– domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i odgojnim domovima
– domovima za starije i nemoćne
• odgojno-obrazovnom sustavu:
– ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja
– ustanovama osnovnoškolskog
– ustanovama srednjoškolskog obrazovanja
• u privatnoj djelatnosti kao fizičkoj osobi te privatnim pravnim osobama (ustanove, trgovačka društva)
• u neprofitnim organizacijama
• istraživačkim centrima
Poremećaji izgovora
Poremećaji izgovora odnose se na odstupanja u izgovoru glasova. Manifestiraju se kao artikulacijski poremećaji, fonološki poremećaji ili kao dječja govorna apraksija.
Poremećaji tečnosti govora
Odnose se na poremećeni ritam i/ili tempo govora, a najčešći su mucanje i brzopletost. Kod mucanja, tečnost govora narušena je ponavljanjima, blokadama, umetanjima i produžavanjima. Kod brzopletosti javlja se veća ili neujednačena brzina govora, atipične pauze, smanjena svjesnost o netečnom govoru, stapanje glasova ili izostavljanje slogova te sadržajno konfuzan govor.
Poremećaji glasa i poremećaji rezonancije
Poremećaji glasa obilježeni su atipičnom proizvodnjom i/ili odsustvom kvalitete glasa, glasnoće, visine, rezonancije i/ili trajanja koje je neprikladno za dob ili spol pojedinca. Poremećaji rezonancije nastaju uslijed velofaringealne insuficijencije, rascjepa nepca, oronazalne fistule i sl.
Motorički govorni poremećaji
Uključuju poremećaje planiranja i izvođenja govora. Najčešći su dizartrija, primjerice kod osoba s cerebralnom paralizom, te stečena, govorna dispraksija.
Jezični poremećaji
Jezični poremećaji mogu biti razvojni i stečeni. Razvojni se javljaju u razdoblju usvajanja jezika (npr. kašnjenje u jezičnome razvoju, razvojni jezični poremećaj), a stečeni nastaju nakon što je usvojena baza materinskog jezika, odnosno nakon 3. godine života (npr. afazija).
Specifični poremećaji učenja
O specifičnim poremećajima učenja govorimo kada postoji nesrazmjer između djetetovih mogućnosti i školskog postignuća, bez da pritom postoje intelektualne teškoće, oštećenje sluha ili vida i sl. Primarno se odnose na poremećaje čitanja (disleksija), pisanja (disgrafija) i matematičkih sposobnosti (diskalkulija).
Kognitivno-komunikacijski poremećaji
Obuhvaćaju poremećaje kognitivno-komunikacijskih sposobnosti nastale uslijed traumatskih oštećenja mozga ili neurodegenerativnih bolesti (npr. demencije).
Disfagija
Disfagija je poremećaj gutanja, često udružen s teškoćama hranjenja. S obzirom na mehanizam nastanka razlikujemo disfagiju uslijed strukturalnih promjena (tumori glave i vrata, ozljede, gastroenterološka etiologija i sl.) te neurogenu disfagiju. Disfagija utječe na oralnu, faringealnu i/ili ezofagealnu fazu gutanja.
Oštećenje sluha
Oštećenje sluha prema stupnju obuhvaća nagluhost (26-93 dB) i gluhoću (iznad 93 dB). S obzirom na vrijeme nastanka, razlikujemo prirođena i stečena oštećenja sluha. Ovisno o stupnju i vremenu nastanka, oštećenje sluha otežava ili onemogućava spontano usvajanja jezika i govora slušanjem.
Socijalni komunikacijski poremećaj i poremećaj iz spektra autizma
Socijalni ili pragmatički komunikacijski poremećaj obilježen je teškoćama u upotrebi verbalne i neverbalne komunikacije za socijalne svrhe, otežanom prilagođavanju komunikacijskome kontekstu, teškoćama u slijeđenju konverzacijskih pravila, kao i teškoćama u razumijevanju implicitnog i apstraktnog značenja.
Poremećaj iz spektra autizma obilježen je odstupanjima u socijalnoj komunikaciji i interakciji, uz postojanje ograničenih, stereotipnih, repetitivnih ponašanja, interesa i aktivnosti.
Poremećaj slušnog procesiranja
Odnosi se na poremećaj procesiranja slušnih informacija kod osoba urednoga sluha. Može se očitovati kao otežano razumijevanje govora u akustički nepovoljnim situacijama, otežano binauralno slušanje, teškoće slušne integracije, teškoće slušnog dekodiranja itd.
Odstupanja u komunikaciji, jeziku, govoru ili gutanju kao dio kliničke slike drugih razvojnih ili genetskih stanja (intelektualne teškoće, selektivni mutizam, ADHD…)
Izvor:
Vrste poteškoća | HLD